Melanholija u trideset slova
Predrag Finci, Abecedarij bivšeg Sarajeva (Sentimentalni uvod u estetiku)
PIŠE: Zerina Arnaut
Abecedarij bivšeg Sarajeva Predraga Fincija je rijetko djelo koje uspijeva spojiti ličnu bol, filozofsku refleksiju i poetsku snagu u jedinstvenu cjelinu. Kroz abecedu izgubljenog grada, Finci ne ispisuje samo epitaf Sarajevu, već i identitetu koji se prelama između sjećanja i zaborava, jezika i šutnje, prošlosti i sadašnjosti.
Predrag Finci, filozof, esejist i pisac, u svom djelu Abecedarij bivšeg Sarajeva (Sentimentalni uvod u estetiku) ispisuje svojevrsni emotivno-filozofski leksikon rodnog grada, u kojemu se individualno sjećanje susreće s kolektivnom traumom, a jezik postaje sredstvo oblikovanja izgubljenog svijeta. Kroz refleksije o ljudima koji su svojim životom i djelovanjem oblikovali autorovo iskustvo grada, od Alije Akšamije do Miodraga Žalice, Finci “šeta” gradskim ulicama i evocira slike Sarajeva razapetog između nostalgije i nestanka, realnosti i sjećanja. Od djetinjstva sam bio sklon umjetnosti, u njoj nalazio svoj svijet i gradio svoju “drugu stvarnost”, pa život provedoh u umjetnosti i s umjetnicima. Dugo sam u tom svijetu bio najmlađi, onda, čini mi se odjednom, postadoh najstariji.
Abecedarij bivšeg Sarajeva komponiran je kao niz fragmentarnih zapisa koji slijede abecedni red – od "A" do "Ž". Ovaj izbor strukture nije tek formalna odluka, već duboko simbolična: abeceda kao temelj jezika postaje temelj pamćenja, dok fragmentarnost odražava isprekidani tok sjećanja. Ova knjiga strukturom podsjeća na Fincijevu knjigu Zapisi veselog filozofa, gdje je historija filozofije ispričana kroz niz fragmenata koji su narativni i hermetični.
Već u uvodu Abecedarija Finci naglašava važnost svog interesovanja za estetiku i filozofiju umjetnosti, koje se počelo razvijati za vrijeme studija filozofije u Sarajevu, Parizu i Freiburgu. Istovremeno, autor navodi kako upravo u Sentimentalnom uvodu u estetiku o filozofiji počinje pisati kao o nečemu ličnom, što može imati karakter općeg, na čemu počiva ova knjiga. O tome govori i u Dodatku, gdje nam pruža pogled na estetiku kao teorijsku disciplinu. Tu nabraja najvažnije stavove o estetici, njen historijski razvoj, govori o simbolima i oblicima, o Bitku i problemima discipline koja se bavi umjetničkim djelima čija karakteristika je da, iako su historijski uvjetovana, prevazilaze granice vremena i prostora. Cjelovito djelo je najpotpuniji izraz osjetilnosti i eho svih ljudskih duhovnih moći. Umjetnost je isijavanje Bitka.
Finci ne piše memoare, niti nudi hroniku grada. Njegovo pisanje je refleksivno, filozofsko, lirsko. Stil je sažet, kontemplativan, često meditativan, a svaki fragment je poput samostalne misli ili misaonog eseja. Grad se ne opisuje direktno, nego se razotkriva kroz pojmove poput "som", "rat", "tišina", "zima", što ukazuje na univerzalnu dimenziju iskustva egzila, a ne samo na konkretni topos Sarajeva.
Jedna od središnjih tema Fincijevog abecedarija jeste, dakle, ideja grada kao doma. Sarajevo je u knjizi prisutno i odsutno, ono je mjesto stvarnog djetinjstva i mladosti, ali i metafora gubitka, jer je "bivše" u naslovu indikator da se o tom gradu više ne može govoriti u sadašnjem vremenu. Autor time svjesno unosi nostalgičan ton, ali i ironijsku distancu. Grad u kojemu je odrastao više ne postoji, ne samo zbog ratnog razaranja, već i zbog egzistencijalnog pomaka.
Ova pozicija reflektira melanholiju, ali ne i sentimentalnost, Finci ne romantizira grad, već ga dekonstruira, dovodi u pitanje, analizira. Filozofski ton djela jasno je prepoznatljiv u načinu na koji se autor bavi pojmovima: "Dom" nije samo mjesto stanovanja, već egzistencijalni temelj. "Rat" nije samo historijski događaj, nego egzistencijalna prijetnja identitetu. Posebno važnu ulogu u Abecedariju bivšeg Sarajeva ima jezik. Finci piše jasnim, čistim jezikom, lišenim patetike, ali punim emocionalne rezonance. Jezik postaje most između prošlosti i sadašnjosti. Finci implicitno postavlja pitanje: da li se sjećanje može artikulisati bez jezika? Da li je moguće zadržati sebe ako se izgubi jezik doma? U tome se ogleda filozofska dubina knjige, koja prevazilazi autobiografsku dimenziju.
Abecedarij bivšeg Sarajeva Predraga Fincija je rijetko djelo koje uspijeva spojiti ličnu bol, filozofsku refleksiju i poetsku snagu u jedinstvenu cjelinu. Kroz abecedu izgubljenog grada, Finci ne ispisuje samo epitaf Sarajevu, već i identitetu koji se prelama između sjećanja i zaborava, jezika i šutnje, prošlosti i sadašnjosti. U vremenu kad su memorije rasute, a identiteti nestabilni, Finci nudi jedno introspektivno svjedočanstvo o potrebi za smislom – čak i kada ga tražimo među ruševinama vlastite prošlosti.
